ŠTA JE DOBAR, A ŠTA NEBEZBEDAN PUT

Da bi jedan put osvojio pet zvezdica kao priznanje za maksimalnu bezbednost, na kolovozu ne sme da bude rupa ili zakrpa, razdelne linije moraju biti ofarbane tako da se jasno vide ne samo po danu, već i noću i prilikom loših vremenskih uslova. Najbolje je da zazdelne i ivične linije u sebi imaju i vibro traku (kao na autoputu). Van naselja smerovi bi trebalo da budu fizički odvojeni zaštitnom ogradom, a za svaki smer moraju da postoje najmanje dve saobraćajne trake. Znakovi ni katadiopteri na ogradi ne smeju biti zaklonjeni rastinjem, smerokazi moraju biti postavljeni na opasnim mestima.

U pojasu puta od najmanje pet metara ne sme biti čvrstih prepreka, a koliko će objekti biti udaljeni, zavisi od maksimalno dozvoljene brzinena toj deonici. Raskrsnice treba da su u obliku kružnog toka ili da se omoguće isključenja bez presecanja saobraćaja iz suprotnog smera.

Za ulice takođe važi da moraju imati svetloodbojnu signalizaciju, a tako moraju biti obeleženii pešački prelazi. Podrazumeva se da postoje trotoari i odvojene trake ili staze za bicikliste. Najbolje je da ulice imaju kolovozne trake odvojene ostrvom na kome ne sme biti bandera ni bilborda. Takođe, na glavnom putu je zabranjeno parkiranje kao i postavljanje objekata koji su tik uz ivicu kolovoza. Raskrsnice moraju biti pregledne bez objekata koji zaklanjaju pogled vozačima, a ukoliko se ulicom kreću vozila javnog prevoza, potrebno je urediti stajališta van traka.